Održana stručna debata u Briselu “Bezbednost vakcina pod znakom pitanja” – piše dr Lidija Gajski

Održana stručna debata u Briselu – “Bezbednost vakcina pod znakom pitanja” 

“Ne očekujte puno od doktora i političara. Stvari možemo promeniti samo mi, svesni i odlučni obični ljudi”, poručio je Kris Gaublomme, predsednik Evropskog Foruma za Bezbednost Vakcina.

Izveštaj dr Lidije Gajski za „VakcinaINFO“ prenosimo u integralnoj verziji:

„U Bruxellesu je 9. veljače ove godine održano cjelodnevno događanje pod nazivom „Cjepiva – sigurnost pod upitnikom“. Organizatori skupa bili su Europski forum za sigurnost cjepiva (European Forum for Vaccine Vigilance), čiji je član i Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, te francuska zastupnica u Europskom parlamentu Michele Rivasi.

Prvi dio događanja trebao se održati u Europskom parlamentu, no nekoliko je dana prije toga otkazan i morao je biti premješten na drugu lokaciju. Službenog obrazloženja nije bilo, no neslužbeno se doznaje da se radilo o pritisku iz francuske stranke „Zelenih“, čiji je član Michele Rivasi.

U prvom dijelu događanja prikazan je film Andrewa Wakefielda „Vaxxed – od prikrivanja do katastrofe“. Riječ je o dokumentarcu koji razotkriva manipulacije sa znanstvenim istraživanjima unutar CDC-a, glavne američke ustanove za zaštitu javnog zdravlja, a s ciljem prikrivanja povezanosti autizma i cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Film s jedne strane pruža svjedočenje znanstvenika koji je sudjelovao u istraživanjima i opirao se lažnoj interpretaciji nalaza. S druge je strane prikazana skandalozna opstrukcija istine od strane medicinskog establišmenta i propaganda cjepiva. Paralelno s time idu potresne priče roditelja oštećene djece, koji su uvjereni da se radi o nuspojavi cjepiva.

O dojmljivosti filma najbolje je govorio dugačak muk u gledalištu nakon njegova završetka. Pljesak se začuo tek nakon više od minute vremena.

Nakon projekcije istaknute osobe govorile su o filmu, ali i o problematici cijepljenja općenito, te odgovarale na pitanja iz publike. Glavna poruka Michele Rivasi bila je da problem sigurnosti cjepiva treba postaviti na dnevni red stručne i političke rasprave. Režiser filma Andrew Wakefield ukratko je ispričao svoju povijest bavljenja temom cijepljenja, uključujući i neutemeljenu klevetu i diskreditiranje koje je doživio kao znanstvenik.

Rad na filmu bio je isključivo motiviran dobrobiti djece, a glavni dokaz da je sve u njemu istina, jest činjenica da ga zbog sadržaja filma još nitko nije tužio. Osvrnuo se na stanje u SAD-u gdje broj autistične djece ubrzano raste i državama poput Kalifornije zbog toga prijeti bankrot. Da je na proteklim izborima izabrana Hillary Clinton, nacija bi bila predana u ruke farmaceutskim kompanijama. No stvari u SAD-u ubrzano idu na bolje, ne samo u smislu osvještenosti javnosti, nego i reakcije pedijatara, pa i političara. Na pitanje dr. Gajski smatra li da je MMR cjepivo uzročnik autizma obzirom da kliničke studije nisu provedene, rekao je da mu je drago da je to pitanje postavljeno i odgovorio da se iz tog razloga ne može ništa tvrditi, no da on vjeruje da je upravo tako.

Treći sudionik rasprave Luc Montagnier, dobitnik Nobelove nagrade za otkriće uzročnika AIDS-a, pridružio se zabrinutosti oko sigurnosti cjepiva. Izložio je rezultate svojih istraživanja koji ukazuju na vezu mikrobioma, odnosno crijevne flore i imunosti. Promjena crijevne flore ima važnu ulogu u etiologiji autizma, no istodobno se intervencijama u tom području može postići njegova regresija; autizam se, dakle, može liječiti. U vezi s problematikom cijepljenja, nobelovac je istaknuo „4 P“ – prevenciju, predikciju, personalizaciju i participaciju, pod potonjim podrazumijevajući uključivanje i aktivno sudjelovanje roditelja.

Talijanski znanstvenik Stefano Montanari prezentirao je nalaze do kojih je došao sa suprugom; oboje su istraživači nanotehnologije. U cjepivima su dokazali zagađenje nanočesticama brojnih metala za koje se ne zna kako su dospjele u cjepiva, ali se zna da mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja zdravlja. Profesor Montanari traži od regulacijskih agencija da odobravaju samo nekontaminirana cjepiva. Tvrdi da liječnici ne znaju kako vakcinirati; treba ih podučiti kako da  prethodno isključe kontraindikacije i već postojeću otpornost.

U drugom dijelu događanja održan je okrugli stol o sigurnosti cjepiva. Sudjelovali su stručnjaci i aktivisti, među njima i imunolog Srećko Sladoljev s Imunološkog zavoda u Zagrebu. Dr. Sladoljev u uvodu se osvrnuo na dugu tradiciju preventivne medicine u Hrvatskoj i naglasio da ona do nedavno gotovo uopće nije uključivala cijepljenje. Govorio je o tradiciji i kvaliteti proizvoda Imunološkog zavoda, o aferi „svinjska gripa“ i borbi za opstanak Imunološkog zavoda. No, poenta izlaganja bila je da cjepiva koja se daju iglom treba napustiti. Razlog – cjepiva u igli dana kroz kožu u međustanični prostor, za razliku od kratkotrajnog prirodnog kontakta s uzročnikom, mjesecima emitiraju provocirajući materijal koji dovodi do disregulacija imunosnog sustava i oštećenja organa.

Njemački pedijatar Stefan Schmidt Troschke govorio je o znanstvenim kontroverzama vezanim uz cijepljenje te neovisnim studijama koje pokazuju manju učestalost astme i alergije u necijepljene djece. Na razini EU treba oformiti pokret koji bi se založio za adekvatno i neovisno istraživanje nuspojava cijepljenja. U znanstvenoj i medicinskoj zajednici treba više iskrenosti kako bi se obnovilo povjerenje javnosti.

Od ostalih sudionika okruglog stola čulo se o različitim iskustvima na ovom području, primjerice o tome kako je u Francuskoj pod pritiskom javnosti država popustila i uz postojeće šesterovalentno cjepivo pristala omogućiti i trovalentno (DiTePer).

Najvažnije točke i smjernice za dalji rad najbolje je izložio predsjednik Europskog foruma za sigurnost cjepiva Kris Gaublomme. Istaknuo je porast pojavnosti autoimunih bolesti i veliku količinu medicinske literature koja povezuje cjepiva s tim, kao i s neurodegenerativnim bolestima. Govorio je o proizvodnji straha kao „modusu operandi“ farmaceutske industije i medicinskih stručnjaka i na ugroženost ljudskih prava u vezi sa zakonskom obvezom cijepljenja. U tom smislu najvažnije što treba izboriti je sloboda izbora. Potom nam je potreban sustav adekvatnog prepoznavanja nuspojava kroz istraživanja koja moraju trajati više godina; neurotoksičnost cjepiva protiv hepatitisa dolazi do izražaja tek nakon 3 godine. Neophodan nam je primjeren sustav registracije nuspojava. Problem treba otvoriti na razini stručne i javne rasprave. Farmaceutske kompanije moraju plaćati odštete za oštećenje zdravlja, a Svjetska zdravstvena organizacija mora funkcionirati bez sukoba interesa. Važno je i lobiranje na političkoj razini.

Ipak, „ne očekujte puno do doktora i političara“, poručio je Kris Gaublomme, „stvari možemo promijeniti samo mi, svjesni i odlučni obični ljudi“.

Dr Lidija Gajski