Dešavanja

PRESUDA STRAZBURA O OBAVEZNOJ VAKCINACIJI – STRUČNA UPOREDNA ANALIZA ZAKONA SRBIJE I ČEŠKE

Uprkos senzacionalističkim medijskim naslovima zadnjih dana o „legalizovanju obavezne vakcinacije”, Evropski sud za ljudska prava (dalje Sud) nije utvrdio da je obavezna vakcinacija kao takva i u svim okolnostima opravdana, potrebna i dozvoljena. Posebno ističemo da se najnovija praksa Suda ne sme koristiti kao apsolutno opravdanje za eventualno uvođenje obaveznosti vakcine protiv Kovida 19, imajući u vidu da se u ovom predmetu Sud bavio isključivo primenom vakcina protiv određenih dečijih bolesti, a koje se koriste unazad desetinama godina, dok su trenutno sve vakcine protiv Kovida 19 eksperimentalne i njihovo primanje je moguće samo na osnovu pismenog informisanog pristanka učesnika u kliničkom istraživanju. Ne može se propisati kao obavezno učešće u medicisnkom eksperimentu!

Dalje, sam Sud je naveo da predmet tog postupka nije bilo pitanje da li je možda mogla biti usvojena drugačija, manje stroga politika, kao što je to učinjeno u nekim drugim evropskim državama, već je pitanje bilo da li su, u pokušaju da postignu određenu ravnotežu, češke vlasti ostale u okviru svoje široke slobodne procene u oblasti regulisanja pitanja zaštite javnog zdravlja protiv određenih zaraznih bolesti. Sud je zaključio da tužena država nije prekoračila svoju slobodu procene, pa se osporene mere mogu smatrati „neophodnim u demokratskom društvu“ u ovom konkretnom slučaju. Odnosno, Sud ponavlja da su u pitanjima zdravstvene politike domaće vlasti one koje su u najboljem položaju da procene prioritete, upotrebu resursa i socijalnih potreba svog društva.

Znači, aktuelnom presudom utvrđeno je samo da tužena država nije prekoračila „polje slobodne procene“ u konkretnim situacijama na koje su se podnosioci predstavke žalili, te stoga nije povređen čl.8 Konvecije, što ne znači da povreda Konvencije ne bi bila utvrđena u drugačijim okolnostima nekog budućeg konkretnog slučaja.

Iako je prihvatio razloge iz kojih je za prijem u predškolske ustanove zahtevan uredan vakcinalni status, sud je naveo i da „po dolasku u starosnu dob obaveznog pohađanja škole, njihov status vakcinacije nije uticao na njihov prijem u osnovnu školu“.
Što se tiče dostupnosti nadoknade u slučaju povrede zdravlja kao posledice vakcinacije, sud ističe da je postojanje ovakve nadoknade zaista bitno za ukupnu procenu sistema obaveznog vakcinisanja, ali je u ovom konkretnom predmetu istakao da ni u jednom od domaćih postupaka koje su pokrenuli razni podnosioci predstavke nije posebno pokrenuto pitanje odštete, pa isto nije bilo od značaja ni za odlučivanje Suda u ovom konkretnom slučaju. U Srbiji pitanje odgovornosti i naknade štete zbog pretrpljenih neželjenih efekata vakcinacije nije na jasan način regulisano i u praksi je to teško dostižno kroz opšte institute građanskog prava.

Što se tiče bezbednosti ove mere, Sud ističe da nije sporno da, iako je potpuno sigurna za veliku većinu primalaca, u retkim slučajevima može se pokazati da je vakcinacija štetna za pojedinca, nanoseći ozbiljnu i trajnu štetu njegovom ili njenom zdravlju. S obzirom na ovaj vrlo redak, ali nesumnjivo veoma ozbiljan rizik za zdravlje pojedinca, organi Konvencije su i ranije naglasili važnost preduzimanja neophodnih mera predostrožnosti pre vakcinacije. Tako sud u ovom slučaju zaključuje da se ovo očigledno odnosi na proveru mogućih kontraindikacija u svakom pojedinačnom slučaju. Takođe se odnosi na praćenje bezbednosti vakcina koje se koriste. U svakom od ovih aspekata Sud ne vidi razlog da dovodi u pitanje adekvatnost domaćeg sistema. Vakcinaciju obavljaju medicinski stručnjaci samo ako nema kontraindikacija, koja se prethodno proverava kao stvar rutinskog protokola. Vakcine podležu registraciji Državne agencije za kontrolu lekova, s tim što će svi dotični zdravstveni radnici imati određenu dužnost da prijave svaku sumnju na ozbiljne ili neočekivane neželjene efekte. Shodno tome, bezbednost upotrebljenih vakcina i dalje je pod stalnim nadzorom nadležnih organa. Po ovom pitanju, praksa u Srbiji odstupa od opisane jer se provera kontraindikacija ne vrši u svakom pojedinačnom slučaju ili se vrši ofrlje i kao „na traci“, ALIMS svoju kontrolu vakcina i njihovog sastava čuva kao službenu tajnu, dok je procenat prijavljenih sumnji na ozbiljne ili neočekivane neželjene efetke od strane zdravstvenih radnika zabrinjavajuće mali i u praksi izuzetno retko sproveden, gde veliki broj zdr.radnika nije ni upoznat sa samom procedurom prijave ovakvih reakcija, pa se o tome interesuju kod udruženja građana, umesto da su o tome obučeni od strane zdravstvenog sistema.
Sud je takođe istakao da, iako ustanovljena kao zakonska dužnost, ova dužnost se ne može sprovesti prisilom. Kao i u državama koje su se u ovom postupku mešale, ova zakonska dužnost se sprovodi indirektno, primenom sankcija.

Sud je istakao i da u tuženoj državi, izuzeće od obaveze vakcinacije se može dozvoliti i na osnovu prakse Ustavnog suda, koja je naknadno razvijena u pravo na „sekularni prigovor savesti“, što recimo u Repulici Srbiji ne postoji kao posebno ustanovljeno pravo na prigovor savesti, ali bi trebalo da se štiti kroz Ustavom i međunarodnim konvencijama garantovana prava na verske slobode. U samom postupku pred ovim Sudom, ova okolnost nije igrala bitniju ulogu imajući u vidu da se deca koja su podnela predstavku nisu oslanjala na ovo izuzeće tokom postupka pred domaćim organima.
Na kraju, ističemo da ni prema rečima Zaštitnika  građana, Zorana Pašalića, u Srbiji nije moguće sprovesti obaveznu vakcinaciju jer bi to značilo kršenje Međunarodne konvencije o pravima u biomedicini, koja je ratifikovana u Srbiji 2010. godine. U njoj je u članu 2 navedeno da je pravo i interes pojedinca iznad interesa društva i nauke, te da ni jedan zahvat u medicini ne može biti sproveden bez informisanog i slobodno datog pristanka, dok je članom 14 Konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama zabranjena diskriminacija ljudskih bića po bilo kojoj osnovi.

 

 

Related posts

Pismo podrške svjesnoj, savjesnoj i ustrajnoj liječnici uputio dr Srećko Sladoljev

Dragana Baša

Dr Lidija Gajski – Ima li granice lažima i cenzuri u medijima?!

Dragana Baša

SCANDAL – EU PARLIAMENT BANNED THE SUBJECT OF UNSAFE VACCINES!

Za Slobodu Izbora