Članci

MEDICINA NE SME SVE ŠTO MOŽE! – Dr HAJRIJA MUJOVIĆ ZORNIĆ doktor medicinskog prava

MEDICINA NE SME SVE ŠTO MOŽE! – Dr HAJRIJA MUJOVIĆ ZORNIĆ doktor medicinskog prava 

Dr HAJRIJA MUJOVIĆ ZORNIĆ, doktor medicinskog prava, Udruženje pravnika za zdravstveno i medicinsko pravo Srbije – SUPRAM, stručni savetnik Instituta društvenih nauka, učesnik Prve regionalne konferencije o (ne)opravdanosti prisline vakcinacije.

 

“Medicina NE SME sve što može…. Otuda je PRISTANAK pacijenta danas dobio toliki značaj. Kod preduzimanja bilo koje medicinske mere na čoveku reč je o dopuštenoj povredi tela. U tom smislu PRISTANAK pacijenta je taj koji ovlašćuje a ne medicinska indikacija.“

dr-Djula-Primoz-Verbic-dr-Hajrija-Mujovic-Zornic--dr-Ldija-Gajski-Beograd-Konferencija
Prva Međunarodna Konferencija u Beogradu – uvaženi učesnici sa leva na desno: mr sc Đula Rašinović-Sunara, Primož Verbič EFVV – European Forum for Vaccine Vigilance, dr Hajrija M. Mujović-Zornić, advokat Ivo M. Strujić, dr Lidija Gajski dr med specijalista interne medicine

STAV

Želim najpre stručno da reagujem na neshvatanje osnovnih pravnih pojmova u oblasti medicine i šire uopšte u oblasti prakse zdravstvene zaštite.

Iako načelno mogu da prihvatim obaveznu vakcinaciju, ne odobravam da se to radi po automatizmu, a takođe ne odobravam nove zakonske promene kod nas u vezi sa  imunizacijom koje idu pogrešnim pravcem i sa sve većim stepenom represije, čega u oblasti medicinske prakse ne bi trebalo biti ili bi trebalo da budeminimalno.

To se naročito tiče visokih iznosa kazni i najnovijih mera kojim se pogadjaju i diskriminišu sama deca, tako što im se uskraćuju dečija zaštita i obrazovanje. Došlo se do toga da se jedan pravni problem, u zdravstvu, pokušava da reši tako što se otvara drugi pravni problem, u obrazovanju.

Potpuno je legitimno razgovarati o pravu na izbor, jer ta rešenja postoje u svetu, ali je isto tako moguće bolje urediti oblast kontraindikacija i izuzimanja u okviru sistema obavezne vakcinacije, ukoliko dođe do spora. Suština dobre zdravstvene zaštite i jeste da prepoznaje potrebe i htenja pacijenta, njegova stanja i njegove strahove. Nijedan sistem ne treba da okreće građane protiv sebe nego da ih pridobije. Od toga najmanje koristi imaju upravo deca.

Prva-medjunarodna-konferencija-posvecena-vakcinama---Beograd

OBAVEZA, PREPORUKA, IZBOR  – pojmovi za diskusiju

Budući da dolazim iz nauke i udruženja SUPRAM koje ima pred sobom sve aktere u zdravstvu, pa prema tome i sve pacijente, ja imam razumevanja za pacijente koji prihvataju obaveznu vakcinaciju kao potrebnu, kao nešto u šta se kao laici ne razumeju i prepuštaju joj se. Ali imam razumevanja i za one pacijente koji reaguju pozivajući se na ozbiljnost vakcinacije i manjak poverenja kad su u pitanju vakcine.

Ovde tema jesu vakcine (da li ih urediti kao obavezu ili preporuku?) ali po mom mišljenju je na prvom mestu bezbednost vakcina i unutar toga različitost vakcina, gde se ne može jedan pravni režim usvojiti za sve vakcine (npr. direktne zaraze, epidemije, karantini…)

– BEZBEDNOST JE VAŽNIJA OD OBAVEZNOSTI (da je bezbedno niko se ne bi ni pitao da li je obavezno ili ne, to bi izgubilo značaj)

– PRAVNO GLEDANO, POZITIVAN IZBOR I OBAVEZNOST IMAJU ISTI EFEKAT, tako da prihvatanje prava na izbor ide u prilog svima jer ne znači zabranu vakcinacije, već slobodu u pozitivnom pravcu (prihvatanje) i negativnom pravcu (odbijanje).

KONTRAINDIKACIJE ne treba gledati na klasičan način, da li je dete samo fizički bolesno, jer i strah i nepoverenje i autosugestija su jedna vrsta kontraindikacije (roditelj i dete).

dr-Hajrija-Mujovic-Zornic-obracanje---neobaveznost-prisilne-vakcinacije---pravni-aspekti-i-medicinsko-pravo
Sjajan govor: dr Hajrija Mujović Zornić obraćanje – neobaveznost prisilne vakcinacije – pravni aspekti i medicinsko pravo

POGLED iz ugla pravničke kompetencije

To je pogled, ne iz ugla medicine i farmacije (apstrahuju se i istraživanja i sastavi vakcina i vrste, šta izazivaju i sl.), već ugla ljudskih prava i to je ono što predstavlja medicinsko pravo, koje je osobeno samo po sebi. Osnovne postavke su jednake za sve oblasti medicinske prakse pa i ovde ne bi trebalo da bude drugačije, ili bar minimalno.

Funkcija medicinskog prava:

PRAVNA KONTROLA onoga što se radi u obavljanju medicinske delatnosti i granice dopuštenosti … Medicina NE SME sve što može  ….  Otuda je pristanak pojedinca (pacijenta) danas dobio toliki značaj.

Kod preduzimanja bilo koje medicinske mere na čoveku reč je o dopuštenoj povredi tela (PRISTANAK pacijenta je taj koji ovlašćuje a ne medicinska indikacija).

Ograničenje pristanka moguće je samo kad to direktno vredja prava drugih (čl.15)

Stepen obaveznosti i paternalistički pristup nekada su bili pravilo, a danas izuzetak.

KOD NAS: Postoji nerazumevanje i neznanje. To se naročito vidi ako se napravi poređenje stepena prinude kod mera prevencije i mera lečenja, dolazi se do zaključka  da su više obavezujuće preventivne nego lečeće mere koje pacijent odbija što je potpuno pogrešno (čl.17 pravo da odbije, čak i kad je time životno ugrožen).

Pravo-na-izbor-osnovno-je-ljudsko-pravo---stop-prisilnoj-vakcinaciji
Fantastičan govor i obraćanje dr Hajrije Mujović Zornić na Konferenciji u Beogradu

POJMOVI medicinskog prava

– pojmovi obaveze – treba im prići sa oprezom i vrlo ih malo ima na strani pacijenta   (kakva je npr. obaveza imunizacije)

– ipak većina obaveza pacijenata nisu obaveze u pravnom smislu već su pacijentove  dužnosti u sopstvenom interesu i ne prati ih sankcija, niti odgovornost (npr. pacijent koji odbija saradnju ne može biti prinuđen na nju, ali će sam naneti štetu sebi i to se pravno gleda kao dovoljna sankcija, ne propisuje se druga kazna)

– u praksi se uporno pravi simetrija između obaveza onih koji rade u zdravstvu i obaveza pacijenata,  što ne odgovara njihovom pravnom položaju davanja i korišćenja zdravstvene usluge (u većoj obavezi je onaj koji obavlja delatnost, za njega važe pravila profesije, a pacijent se ponaša prema ličnom nahođenju.

– pojmovi prava – mnogo su veća na strani pacijenta jer on se štiti od postupaka koji mogu biti različiti, sa rizikom, a takvim pristupom se traži odmeravanje koristi i štete od svake potencijalne medicinske mere, bila ona preventivna ili mera lečenja

 Prva-Regionalna-Konferencija---Neopravdanost-prisilne-vakcinacije-medicinsko-eticki-pravno-politicki-aspekti

Pravo na obaveštenje Član 11. Pravo na bezbednost pacijenta član 10.

Načelno, kod mera vakcinacije treba razlikovati dve vrste obaveštenja :

  • obaveštenje radi pristanka(kod dobrovoljne vakcinacije)
  • obaveštenje radi sigurnosti (obaveštenje radi rizika vakcinacije, koje znači prihvatanje svih posledica vakcine uz punu informisanost)

U režimu obavezne vakcinacije prvo obaveštenje izostaje, a drugo obaveštenje mora da se ispoštuje.

Oba obaveštenja potpisuje pacijent koji želi vakcinaciju, a obaveštenje o sigurnosti može odbiti ako sumnja u bezbednost vakcine tj. ne prihvata njene posledice, ili ukoliko smatra da postoji privremena ili trajna kontraindikacija.                                                                                              

Ovo je potrebno jer se prihvata da vakcina nosi veće rizike nego obično uzimanje leka ili davanje injekcije (gde nema pismenog obaveštavanja), a potpisivanjem pristanka ili obaveštenja sve posledice i sporovi prelaze na onog ko je potpisao, a ne na zdravstvenu instituciju niti na lekara koji je dao vakcinu (time se država štiti od tužbi zbog vakcina)

 

STANJE u Srbiji :

Populacija pacijenata je različita u pogledu obuhvata vakcinacijom, eventualnim kontraindikacijama, pa i stavovima o vakcinaciji.

Postoji u isto vreme nedovoljna briga države (deo pacijenata kao što su Romi, siromašni, bez zdravstvenih dokumenata koji žele vakcinaciju a ona im se ne daje), i više naglašena briga države (kažnjavanje pacijenata koji previše brinu ili su u strahu, koji neće vakcinaciju, a na njih se vrši pritisak). Javnozdravstvena politika pogrešno stavlja naglasak na iznuđivanje mera, umesto na veći obuhvat i zdravstveno prosvećivanje. Trebalo bi biti sasvim obrnuto.

Sve to treba uzeti u obzir. Prevencija je predvidjena kao pravo pacijenta, a ne kao obaveza (član 8)

Zakonodavna rešenja bi trebalo da budu takva da se poštuju prava svih,  i jednih i drugih jer samo to vodi pravnoj jednakosti i pravnojsigurnosti.

To znači više posla za zdravstvene vlasti, ali i više razumevanja i humaniji pristup.

U tom smislu ne treba unapred diskvalifikovati razgovor o drugačijim rešenjima od strane bilo koga pa i od strane vaše inicijative za neobaveznu vakcinaciju.

 

Odredbe Zakona o pravima pacijenata (2013) :

Pravo na preventivne mere, Član 8

Pacijent ima pravo na odgovarajuće zdravstvene usluge radi očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja, suzbijanja i ranog otkrivanja bolesti i drugih poremećaja zdravlja.

Zdravstvena ustanova ima obavezu sprovođenja preventivnih mera iz stava 1. ovog člana, podizanjem svesti ljudi i obezbeđivanjem zdravstvenih usluga u odgovarajućim intervalima, za grupacije stanovništva koje su izložene povećanom riziku obolevanja, u skladu sa zakonom.

Pravo na bezbednost pacijenta, Član 10

Pacijent ima pravo na bezbednost u ostvarivanju zdravstvene zaštite, u skladu sa savremenim dostignućima zdravstvene struke i nauke, s ciljem postizanja najpovoljnijeg ishoda lečenja i smanjenja rizika za nastanak neželjenih posledica po zdravlje pacijenta, na najmanju moguću meru.

Zdravstvena ustanova je dužna da se stara o bezbednosti u pružanju zdravstvene zaštite, kao i da kontinuirano prati faktore rizika i preduzima mere za njihovo smanjenje, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast kvaliteta u zdravstvenoj zaštiti.

Pacijent ne može trpeti štetu prouzrokovanu neadekvatnim funkcionisanjem zdravstvene službe.

Pravo na slobodan izbor ,Član 12

Pacijent ima pravo na slobodan izbor doktora medicine, odnosno doktora stomatologije, zdravstvene ustanove, kao i slobodan izbor predloženih medicinskih mera, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zdravstvene zaštite i zakonom kojim se uređuje oblast zdravstvenog osiguranja.

Pravo na pristanak , Član 15

Pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica.

Bez pristanka pacijenta ne sme se, po pravilu, nad njim preduzeti nikakva medicinska mera.

Medicinska mera protivno volji pacijenta, odnosno zakonskog zastupnika deteta, odnosno pacijenta lišenog poslovne sposobnosti, može se preduzeti samo u izuzetnim slučajevima, koji su utvrđeni zakonom i koji su u skladu sa lekarskom etikom.

Član 17,

Pacijent, koji je sposoban za rasuđivanje, ima pravo da predloženu medicinsku meru odbije, čak i u slučaju kada se njome spasava ili održava njegov život.

Nadležni zdravstveni radnik dužan je da pacijentu ukaže na posledice njegove odluke o odbijanju predložene medicinske mere, i da o tome od pacijenta zatraži pismenu izjavu koja se mora čuvati u medicinskoj dokumentaciji, a ako pacijent odbije davanje pismene izjave, o tome će sačiniti službenu belešku.

 

 Inicijativa NoVa – Inicijativa NoVa

[avatar user=“Nova“ size=“original“ align=“center“ link=“file“ /]

Preporučujemo:

Dr Jovana Stojković: VAKCINE – PITANJA BEZ ODGOVORA!

Related posts

VAŠE PRAVO DA NE PITATE NIŠTA – Piše: Dr Jovana Stojković

Za Slobodu Izbora

Dr Srećko Sladoljev, imunolog – “Vakcinacija iglom je mobing imunog sistema” – VIDEO

Inicijativa NoVa

PROGRESIVNI PRIMITIVCI – piše dr Jovana Stojković

Dragana Baša