Članci

Dr Jovana Stojković: Lekarska „etika“ dezinformisanog pritiska umesto informisanog pristanka

DEZINFORMISANI PRITISAK | 

lat. | cyr.

Dr Jovana Stojković

„Ako se ,naime, zna da će pet do deset odsto vakcinisanih rizikovati da im vakcina naruši zdravlje (kod nekih vakcina posledice mogu biti i smrtonosne), a toj vrsti preventive je podvrgnuto 10000 ljudi, kako moralno opravdati zlo koje je naneto 500 ili čak 1000 osoba?

Ne samo u ovoj „medicinskoetičkoj aritmetici“, nego i u naizgled mnogo ubedljivijoj, držimo da je danas moralno i etički problematično to prikazivati kao uspeh, jer za tog jednog koji je stradao, kao i za njegove bližnje ne postoji pozitivna razmera, za njega ili nju i one kojima je bio drag postoji samo odnos 1:1.“
Uvod u medicinsku etiku, Medicinski fakultet u Beogradu, strana 69.

U prepunoj kongresnoj sali hotela Slavija tražilo se mesto više – Beograd, 07.12.2016

Informisani pristanak

Informisani pristanak (ili nepristajanje) jedan je od ključnih aspekata relacije lekar-pacijent. Monstruozni medicinski eksperimenti na zatvorenicima u nacističkim logorima bili su povod za prva ozbiljnija razmišljanja na ovu temu, a desetak godina kasnije ova praksa se uvodi kao okosnica medicinske etike. Na prijemu u bolnicu tražiće vam da potpišete desetine papira, više iz straha od tužbe nego zbog istinskog poštovanja autonomije i dostojanstva ličnosti. Ova tvrdnja biva jasna kao dan u slučajevima kada straha od tužbe nema, a to se u praksi dešava u jednom jedinstvenom slučaju-vakcinaciji! Po neustavnom zakonu koji je protivan svim konvencijama o izlizanim „ljudskim pravima“ i svim kodeksima medicinske etike od Hipokrata naovamo, tuženi možete biti vi.

Zaista, dugo me je mučilo pitanje šta je to što brižne i dobronamerne lekare, poštovaoce Zakona o pravima pacijenata pretvara u zapenele ucenjivače koji prete oduzimanjem dece? Možda identifikacija sa agresorom koji im preti oduzimanjem licence i logika bolje ja tebi dete nego oni meni licencu (da ne govorimo o gubitku profesionalnog dostojanstva i autonomije i narušavanju delikatnog i lekovitog poverenja pacijenta u svog lekara)?
Većina roditelja koja su prošla trnovit put odbijanja invazivne medicinske procedure za svoje dete dele vrlo slična iskustva. „Argumenti“ koje je davala „suprostavljena“ strana bili su gotovo identični, a reakcije dresirane sa kvalitetom pravog psihološkog rata. U arsenalu oružja najčešće su se potezale sledeće ubojite tvrdnje:

Hrabra i harizmatična Dr Jovana Stojković

 

1. Stav je struke da je vakcinacija obavezna i morate vakcinisati dete.

Ova tvrdnja, kada joj oduzmemo imperativnu notu mogla, bi se smatrati tačnom. Zaista stav Svetske zdravstvene organizacije je da svaki čovek na planeti treba biti vakcinisan! .Međutim, istorija medicine nas uči da su stavovi struke promenljivi u vremenu.Stav struke je bio da treba davati talidomid u trudnoći protiv povraćanja što je rezultiralo desetinama hiljada oštećene dece. Nakon drugog svetskog rata u Srbiji je nad decom koja su imala gljivično oboljenje glave PRISILNO sprovođena zračna terapija pod pokroviteljstvom Batuta i UN, jer to je bio stav struke za koji bi danas završili u ludnici ili zatvoru. Smernice iz devedesetih za hormonsku supstitucionu terapiju kod žena u menopauzi kao glavnu indikaciju imale su kardiovaskularne bolesti koje su 2002.postale upravo kontraindikacija za ordiniranje ove terapije! Dakle, sve se može korigovati i menjati osim najveće medicinske dogme.

Egzaktno – neželjena dejstva vakcina

 

2. Vi ne znate šta je dobro za vaše dete, a ja znam, jer sam doktor.

Većina roditelja nema formalno medicinsko obrazovanje koje inače donosi minimalno, propagandno, dogmatsko „znanje“ o vakcinaciji. Ono što svaki današnji roditelj ima neuporedivo više nego što je imao njegov roditelj kada ga je vakcinisao je višedecenijsko iskustvo vakcinisanja ljudi i njegove posledice, kao i pristup istom preko savremenih tehnologija (to je ono kad vam kažu da ste internet-roditelj). Pad poverenja u praksu vakcinisanja nije iznenadna glupost i neukost koja se poput epidemije širi, već veća informisanost i nažalost brojna loša iskustva koja su mnogi osetili na svojoj koži.

Brojni učesnici iz zemlje i inostranstva ispratili su ovaj događaj

 

3. Pritisak zastrašivanjem – Ako ne vakcinišete dete, umreće od tetanusa kada padne, dobiće poliomijelitis i ostaće invalid, dobiće encefalitis od boginja…

Kada normalan čovek vizualizuje ove „tvrdnje“ preplavi ga jak osećaj krivice koji se jedino da izlečiti vakcinom.Ko god da je režirao ovakav pristup roditeljima (a ja sam ga lično doživela) , u najmanju ruku obučavan je u Tavistoku. Da se za cilj ima informisanje roditelja i poštovanje njihove zdrave pameti i volje, bilo bi rečeno da 95% zaraženih poliovirusom nema nikakve simptome, da oni koji imaju simptome samo u 3 % imaju simptome vezane za centralni nervni sistem, da 0,1-0,5% ispolji paralize i da se od tog broja polovina potpuno oporavi, da je za infekciju npr. tetanusom , osim pada, potrebno da rana bude uprljana zemljom , da ta zemlja sadrži spore, da rana bude takve vrste da se njoj mogu razviti anaerobni uslovi koji bi pogodovali infekciji… Na kraju krajeva, kako je iko od ranjenika pretekao u Prvom i Drugom svetskom ratu pre nego što je farmaceutska industrija i SZO spasla čovečanstvo?

 

4. Vi zanemarujete dete i mi dobronamernici ćemo vam ga oduzeti!

Bože mili, koliko trebaš biti glup i zao da ovako nešto izgovoriš! Naročito je fascinantan pojam tog selektivnog zanemarivanja dece: hraniš ga, pojiš, oblačiš,kupaš, učiš, maziš, paziš, pratiš, ispraćaš, grcaš da mu platiš ekskurziju i odvedeš na more, lečiš kad je bolesno, a onda volšebno odlučiš da ga samo od zaraznih bolesti ne „zaštitiš“. Međutim , ako ste zamenik zamenika u Ministarstvu zdravlja ili famozni zaštitnik nesrećnih građana ,može vam se da ovakve nebuloze izjavljujete bez posledica (osim po sopstveno mentalno zdravlje).

 

5. Etiketiranje i davanje psihijatrijskih dijagnoza

Teoretičar zavere, omiljena poštapalica koju vam neznalice poture kada nemaju odgovor na vaša pitanja, ulazi u širu upotrebu nakon memoranduma CIA-e

„Suprotstavljanje kritici izveštaja Vorenove komisije“, a bila je upućena svim istraživačima pozadine Kenedijevog ubistva koji nisu verovali u zvaničnu verziju. Danas su se indikacije proširile, pa svako ko izrazi sumnju u to da kolonijalna uprava radi u korist gazdi, a ne naroda, dobije ovaj „genijalan“ argument po nosu. Ako i ovo ne upali, onda vam slavodobitno rebnu dijagnozu paranoje, o kojoj ne znaju ništa isto kao i o vakcinama (ne mogu da se ne setim doktorke koja je ubeđivala javnost na RTS-u da je neophodno da vakcinišemo decu, a na pitanje da li zna šta je u vakcinama, odgovorila „ne, to nije moj posao“).

 

Elem, da li su ljudi koji odbijaju vakcinaciju paranoičari?

1. Nadripsihijatri cene da jesu zato što njihova ideja o neefikasnosti i štetnosti vakcina nije tačna. Ako čak i uzmemo da njihova ideja nije tačna i da su vakcine neophodne kao vazduh, to i dalje ne govori o njihovoj sumanutosti. Naime, nije istinitost ili neistinitost ideje koju pacijent iznosi kriterijum za utvrđivanje njegovog ludila ( jer kako može lekar znati da li nekog stvarno jure zelenaši, ili da li nekom zaova zaista pretura po stvarima).Kvalitet odnosa koji pacijent ima prema ideji je ključan za određivanje njegove sumanutosti tj.paranoje.

2. Obično su ideje mentalno bolesnih ljudi nerazumljive za širi kulturni kontekst. U prevodu, ukoliko muž, žena i šira familija nisu zvali hitnu pomoć da vas prebaci u „Lazu Lazarević“ zbog vašeg stava o vakcinaciji velika je verovatnoća da ste normalni.

3. Bolesan čovek svoju sumanutu ideju čuva za sebe, nema potrebu za njenim širenjem, on je u svom autističnom svetu indiferentan prema stavu drugih ljudi prema njegovoj ideji ( nikad, ali nikad se nije desilo da je sumanut čovek gostovao na televiziji ili držao tribinu o tome da ga npr. žena truje).

4. I najzad, istorija psiijatrije ne poznaje spontana udruživanja paranoika u građanska udruženja.

Na Tribini su predočeni brojni neoborivi dokazi

Posebnu pažnju bih obratila na navodnu racionalnost lekara i neracionalnost roditelja koji odbijaju vakcinaciju. Vajna racionalnost ogledala bi se u logičkim odgovorima i misaonim operacijama koje povezuju uzrok i posledicu, što bi prosečno pametnom roditelju koji nije aktuelno psihotičan i intoksiciran psihoaktivnim supstancama bilo dovoljno da proces vakcinacije razume i da je prihvati. Iskustvo mnogih od nas govori da je nedopustivo mnogo logičkih grešaka u ovim situacijama prisutno. Na primer:

1. Skretanje sa teme- roditelj izjavljuje da u uputstvu za vakcine postoje neželjana dejstva koja ga plaše, a lekar kaže da ih ima svaki lek i da će mu dete kada padne , a nije vakcinisano, dobiti tetanus (pozivanje na strah), ili da će ugroziti popilaciju hroničnih bolesnika koji ne mogu da prime vakcinu (pozivanje na sažaljenje).Usput, interesantno je da vakcine „poboljšavaju imunitet“ i da ih zato dajemo zdravoj deci, ali zato hronični bolesnici koji vape za poboljšanjem imuniteta ne smeju da ih prime…

2. Izvrtanje argumenata- kada neko kaže da ne želi da vakciniše SVOJE dete (na šta ima pravo) prozovu ga antivakcinalnim lobistom koji ugrožava „javno zdravlje“ (na šta nema pravo).

3. Pozivanje na ismevanje – kada iznesete stav da ne želite vakcinaciju svog deteta, prozovu vas pijačem urina i varikine, a ukoliko ste lekar, dežurni botovi (često među njima i doktori) vas časte sa titulom nadri ,a ako vam se ime rimuje sa nekim organom iz genito-urinarne oblasti , popasete i novi nadimak.

4. Pogrešan uzrok (non causa pro causa)
Vi morate verovati da su zarazne bolesti nestale zvog vakcinacije (iako grafikoni koji se brižno kriju govore u padu učestalosti zaraznih bolesti i pre vakcina zbog boljih sanitarnih uslova života –verujte , nije isto da li pijete vodu uz česme ili iz vece šolje, ko ne veruje neka proba- ali zato ste ludi ako i pomislite da je vakcina uzrok toga što je vaše dete prestalo da govori i uvenulo 24 sata nakon iste. Pitajte blistave racije kako to da nas nije šarlah sve pomlatio kada mu je smrtnost na početku dvadesetog veka bila 20% , a nikad nije bilo vakcine.Hajde da potražimo odgovor u udžbeniku iz infektologije:“Tokom dvadesetog veka streptokok je počeo da gubi patogenost , a smrtnost je opala na ispod 5%, da bi sa antibiotskom erom postao lako dečje oboljenje“ .Evo dokaza da je moguće da se spontanim procesom virulentnost i patogenost nekog izazivača redukuje.

5. Upotreba komplikovanih i nepoznatih reči (argumentum verbosiom)
Kada čovek pita :“Je li, bre, šta se ti sekiraš što sam ja nevakcinisan, kad ti jesi valjda baš iz razloga da se ne bi sekirao?“, obično racionalni sagovornik prevrne očima i krene da telali priču o kolektivnom imunitetu i kako 95% populacije treba da bude imuno da bi se izbegla epidemija. Postoji samo mali problem sa ovom naukom: imun nije isto što i vakcinisan, 95% vakcinisane dece nije isto što i 95% populacije, vakcinalni „imunitet“ traje par meseci do par godina, što znači da niko od nas matorih nije prošao pored imuniteta za bolesti za koje smo vakcinisani u detinjstvu, te se nikad u našim životima nije desilo da je 95% populacije u jednom trenutku „imuno“ kao posledica vakcinacije.

6. Ponavljanje jedne iste tvrdnje (do besvesti) – vakcinacija je spasla čovečanstvo, to je najveća civilizacijska tekovina vakcinacija je spasla čovečanstvo, to je najveća civilizacijska tekovina, vakcinacija je spasla čovečanstvo, to je najveća civilizacijska tekovina….e ,čik sad, junače ,reci da nije tako , a da ne ispadneš necivilizovani uništitelj čovečanstva!

6. Argument iz neznanja (argumentum ad ignorantiam)- nema dokaza da vakcine izazivaju autizam, znači vakcine ne izazivaju autizam, iliti nešto je netačno samo zato što nije dokazano da je tačno , a da li će biti dokazano i prikazano odlučiće farmaceutska industrija koja u slobodno vreme zabranjuje filmove i oduzime licence ( o životima ne bih ovom prilikom).

7.Argument pretnjom- argumentum ad baculum- ako ne vakcinišeš dete, oduzeću ti ga zbog zanemarivanja.

8. Pozivanje na verovatnoću ili nešto će se desiti samo zato što bi moglo da se desi- Mogućnost encefalitisa kod crvenke je 1 na 6-8000, ali će neposlušnom roditelju racionalista reći da će mu zbog nemara „dete ostati invalid“ ,a neće imati odgovor koliko se često encefalitis javlja kao posledica vakcine.

9. Argumentum ad hominem- vi ste internet roditelj, paranoik, lažni doktor, šarlatan, mafijaš alternativne medicine (koja je, uzgredbudirečeno, regularna sekcija Srpskog lekarskog društva-Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Sl. glasnik RS“ br. 107/2025,72/2009-dr. zakon, 88/2010, 57/2011, 119/2012, 45/2013, 93/2014), po prvi put u Srbiji uvodi se termin tradicionalna medicina, čime su obuhvaćene sve metode i postupci tradicionalne, komplementarne i alternativne medicine.)

10. Argumentum ad auctoritate- to je stav Svetske zdravstvene organizacije ! Za neupućene, to su one fine čike što brinu o našem zdravlju, ali ponekad im se omakne i ovako nešto: 2014.godine Unicef i SZO organizuje kampanju vakcinisanja Kenijki protiv tetanusa. Udruženje katoličkih lekara i Biskupska konferencija analizirali su šest uzoraka vakcina u kojima je nađen beta HCG hormon , što je govorilo o nameri da se izazovu pobačaji i sterilitet Keniji. Vlada Kenije obustavlja vakcinaciju.

Da li je ovo sloboda, dobronamernost i racionalnost?
Zaključak prepuštam čitaocima.

Dr Jovana Stojković, psihijatar

 

https://youtu.be/85hmhwqpeP8

 

[avatar user=“Nova“ size=“100″ align=“center“ /]

Inicijativa NoVa – Inicijativa NoVa

Podeli ovaj članak sa drugima:

 

Related posts

KOLEKTIVNI IMUNITET – od matematičke do političke kategorije

Dragana Baša

KAD  OBUHVAT OBUHVATI SVAKU ŠUŠU – piše: dr Jovana Stojković

Dragana Baša

DUEL „ČETIRI NA JEDAN“ – Piše Dr Jovana Stojković

Za Slobodu Izbora